VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 25. Zakona o trgovini (»Narodne novine«, broj 11/96), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 24. lipnja 1999. godine donijela

UREDBU

O PODRIJETLU ROBE I NAČINU IZDAVANJA POTVRDA O PODRIJETLU ROBE

Članak 1.

Ovom Uredbom određuje se što se smatra robom hrvatskog podrijetla i robom uvoznog podrijetla, uređuje se način izdavanja potvrda o podrijetlu robe, drugih potvrda koje prate robu pri izvozu i uvozu i ovjera isprava koje prate robu pri izvozu ili uvozu.

Odredbe ove Uredbe, koje određuju što se smatra robom hrvatskog podrijetla i robom uvoznog podrijetla odnose se na nepovlašteno (nepreferencijalno) podrijetlo robe i povlašteno (preferencijalno) podrijetlo u slučaju kada se radi o uvozu robe podrijetlom iz zemalja na koje Republika Hrvatska jednostrano primjenjuje povlaštene carine.

Pravila o podrijetlu robe određena ovom Uredbom jednako se primjenjuju na hrvatsku i uvoznu robu.

Članak 2.

Nepovlaštena pravila o podrijetlu, sukladno članku 1. stavku 2. ove Uredbe, određuju se u svrhu:

- primjene carina utvrđenih Zakonom o carinskoj tarifi;

- primjene ostalih mjera trgovinske politike, sukladno Zakonu o trgovini (mjere zaštite domaće proizvodnje od prekomjernog uvoza, antidamping mjere i mjere protiv subvencionalnog uvoza i drugih mjera uređenih ovim Zakonom) i drugim propisima koji uređuju trgovinu s inozemstvom;

- statističkog praćenja vanjske trgovine i mjera u svezi s javnim nabavkama.

Članak 3.

Robom podrijetlom iz određene zemlje smatra se:

- roba u cijelosti dobivena ili proizvedena u toj zemlji, ili

- u slučaju kada su dvije ili više zemalja sudjelovale u proizvodnji određene robe, zemlja u kojoj je obavljena zadnja bitna promjena na robi.

Članak 4.

Robom u cijelosti dobivenom ili proizvedenom u određenoj zemlji smatraju se:

(a) mineralni proizvodi izvađeni iz tla u toj zemlji;

(b) biljni proizvodi ubrani ili požnjeveni u toj zemlji;

(c) žive životinje, okoćene i uzgojene u toj zemlji;

(d) proizvodi dobiveni od živih životinja, uzgojenih u toj zemlji;

(e) proizvodi dobiveni lovom i ribolovom u toj zemlji;

(f) proizvodi morskog ribolova i drugi proizvodi izvađeni iz mora izvan teritorijalnih voda plovilima koja su registrirana ili prijavljena u brodski upisnik i koja plove pod zastavom te zemlje;

(g) proizvodi izrađeni na brodovima - tvornicama iz proizvoda iz točke (f) ako je taj brod registriran ili prijavljen u toj zemlji i ako plovi pod zastavom te zemlje;

(h) proizvodi izvađeni s morskog dna ili iz sloja zemlje ispod tog morskog dna izvan teritorijalnih voda te zemlje, pod uvjetom da ona ima isključivo pravo na iskorištavanje sloja zemlje ispod morskog dna;

(i) otpaci i ostaci proizvoda dobiveni iz proizvodnih djelatnosti ili upotrebljavanih predmeta, ako su u toj zemlji prikupljeni i ako su pogodni samo za ponovno dobivanje sirovina, te

(j) proizvodi u toj zemlji proizvedeni isključivo od proizvoda navedenih u točkama (a) do (i) ovog članka ili od njih proizvedenih proizvoda na bilo kojoj razini proizvodnje.

Za potrebe stavke 1. ovog članka izraz »zemlja« obuhvaća i teritorijalne vode te zemlje.

Članak 5.

Zadnjom bitnom promjenom na robi iz članka 3. stavka 2. ove Uredbe smatra se proizvodnja, dorada ili prerada:

a) u kojoj se dobiveni proizvod može razvrstati u četveroznamenkasti tarifni broj različit od onoga u koji su bili razvrstani materijali bez podrijetla koji su korišteni za njegovu proizvodnju, ili,

b) u kojoj vrijednost svih upotrijebljenih uvezenih materijala ne smije premašiti 50% cijene proizvoda fco tvornica.

Članak 6.

Zadnjom bitnom promjenom na robi iz članka 3. ove Uredbe ne smatra se:

a) pakiranje ili prepakiranje robe, bez obzira gdje je ambalaža proizvedena;

b) dijeljenje većih količina robe u manje količine ili spajanje manjih količina u veće;

c) odjeljivanje, razvrstavanje, prosijavanje, ispiranje ili dijeljenje proizvoda rezanjem ili ustakljivanjem proizvoda;

d) etiketiranje i označavanje proizvoda ili njegove ambalaže;

e) postupanje nužno da bi se očuvala svojstva proizvoda prilikom prijevoza ili skladištenja; te

f) jednostavno sklapanje dijelova proizvoda u cjelovit proizvod.

Članak 7.

Kada se podrijetlo utvrđuje uz primjenu odredbe članka 5.:

a) »materijal« znači bitan sastojak, sirovinu, sastavnicu, dio, itd., koji se koriste u izradi proizvoda;

b) »razvrstan« znači klasifikaciju proizvoda ili materijala pod određenim tarifnim brojem;

c) »tarifni brojevi« znače tarifne brojeve korištene u nomenklaturi koja tvori Harmonizirani sustav naziva i označavanja robe;

d) »vrijednost materijala« znači carinsku vrijednost u vrijeme uvoza upotrijebljenih materijala ili ako ona nije poznata i ne može se sa sigurnošću utvrditi, prvu cijenu koja se može sa sigurnošću utvrditi a koja se za te materijale plaća u zemlji u kojoj je obavljena njena prerada;

e) »carinska vrijednost« znači vrijednost utvrđena sukladno Ugovoru o provedbi članka VII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (Ugovor Svjetske trgovinske organizacije o carinskoj vrijednosti iz 1994.);

f) »cijena fco tvornica« znači cijenu plaćenu za proizvod proizvođaču u zemlji u kojoj je obavljena zadnja obrada ili prerada pod uvjetom da ta cijena uključuje vrijednost svih upotrijebljenih materijala, uz odbitak unutarnjih poreza koji se vraćaju ili se mogu vratiti nakon izvoza dobivenog proizvoda.

Članak 8.

Smatra se da su rezervni dijelovi, dodaci i alati namijenjeni uporabi s opremom, strojevima, aparatima, vozilima ili plovilima, istog podrijetla kao i oprema, strojevi, aparati, vozila ili plovila ako se uvoze i prodaju s njima i čine u vrsti i broju sastavni dio standardne opreme.

Na zahtjev uvoznika, proizvodu u rastavljenom ili nesastavljenom obliku, koji se uvozi u više od jedne pošiljke, jer iz transportnih ili proizvodnih razloga to nije moguće obaviti u jednoj pošiljci, omogućit će se, glede pravila o podrijetlu, status jedinstvenog proizvoda.

Ambalaža u koju je pakiran određeni proizvod smatra se istog podrijetla kao i proizvod koji se nalazi u toj ambalaži, uz uvjet da se ona pri carinjenju raspoređuje u isti tarifni stavak Carinske tarife kao i taj proizvod.

Članak 9.

Da bi se ustanovilo je li neki proizvod s podrijetlom, nije potrebno utvrđivati podrijetlo onoga što je bilo korišteno u njegovoj izradi, kako slijedi:

a) energije i goriva;

b) pogona i opreme;

c) strojeva i alata;

d) robe koja ne ulazi niti je namijenjena ulasku u konačni sustav proizvoda.

Članak 10.

Uvjeti u svezi sa stjecanjem podrijetla iz određene zemlje moraju biti ispunjeni bez prekida. Kada se proizvode s podrijetlom iz određene zemlje izvezene u neku drugu zemlju vrati, više ih se ne smatra prozvodima s podrijetlom, osim kad je carinskoj službi moguće dokazati:

a) da je vraćena upravo ona roba što je bila izvezena; i

b) da roba nije podvrgnuta nikakvom drugom postupku mimo onoga što je bio potreban da se roba očuva u dobrom stanju dok je bila izvezena.

Članak 11.

Proizvodi koje prati potvrda o podrijetlu robe moraju se prevoziti izravno iz zemlje podrijetla.

Proizvodi koji tvore jednu pošiljku mogu se prevoziti preko područja bilo koje druge zemlje te se mogu ako do toga dođe, pretovariti ili privremeno uskladištiti na tim područjima, pod uvjetom da roba ostane pod nadzorom carinskih tijela u zemlji provoza ili skladištenja te da se ne podvrgava drugim postupcima osim istovara, ponovnog utovara ili bilo kojeg postupka namijenjenog njezinu očuvanju u dobrom stanju.

Proizvodi s podrijetlom mogu se izvoziti u treću zemlju radi izlaganja na sajmovima te nakon toga prodati radi uvoza. To se odnosi na bilo koju trgovačku, industrijsku, poljoprivrednu ili obrtničku izložbu, sajam ili sličnu javnu priredbu ili izlaganje za vrijeme kojih proizvodi ostaju pod carinskim nadzorom, osim priredbi koje se organiziraju u privatne svrhe u trgovinama i poslovnim prostorijama s nakanom prodaje inozemnih proizvoda.

Dokaz o tome da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovog članka, pružit će se carinskim tijelima predočenjem:

a) potvrde što ju ispostavljaju carinska tijela zemlje provoza, a koja:

- sadrži točan opis proizvoda;

- navodi datum istovara i ponovnog utovara proizvoda odnosno imena brodova ili drugih upotrijebljenih prijevoznih sredstava, i

- potvrđuje uvjete pod kojima su proizvodi ostali u zemlji provoza; ili

b) u pomanjkanju spomenute potvrde, druge uvjerljive isprave.

Članak 12.

Potvrda o podrijetlu robe neće se zahtijevati ako je posrijedi:

a) roba koju privatne osobe u malim paketima šalju privatnim osobama ili koja se prenosi u osobnoj prtljazi putnika, pod uvjetom da ukupna vrijednost robe ne premašuje iznos od 600 kuna;

b) komercijalna pošiljka čija ukupna vrijednost ne premašuje iznos od 360 kuna;

c) roba koja se privremeno uvozi sukladno odredbama Konvencije o privremenom uvozu (Istanbul, 26. lipnja 1990.);

d) roba u provozu.

Članak 13.

Ako se pri uvozu određene robe u Republiku Hrvatsku traži dokaz o podrijetlu robe, to se podrijetlo dokazuje potvrdom o podrijetlu robe.

Potvrdu o podrijetlu robe iz stavka 1. ovog članka izdaju odnosno ovjeravaju ovlaštena tijela ili agencije zemlje iz koje se roba uvozi, temeljem pisanog zahtjeva podnositelja zahtjeva.

Podnositelj zahtjeva odgovoran je za točnost i istinitost podataka datih u zahtjevu za izdavanje potvrde o podrijetlu robe te je dužan po zahtjevu tijela nadležnog za izdavanje potvrde o podrijetlu robe dostaviti i dodatne podatke i dokaze, koji potvrđuju navode u podnesenom zahtjevu.

Potvrda o podrijetlu robe treba sadržavati sve podatke koji su nužni za identifikaciju robe na koju se odnosi, a osobito broj paketa, njihovu prirodu, oznake i brojeve koji se nalaze na njima, vrstu robe, količinu robe (bruto i neto težinu, broj, volumen i sl.), naziv i sjedište pošiljatelja robe.

Carinarnica će prihvatiti potvrdu o podrijetlu robe iz stavka prvog ovog članka koja je izdana u drugoj zemlji, ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 4. ovog članka i ako je ta potvrda izdana od tijela nadležnog za izdavanje potvrda o podrijetlu robe u toj zemlji.

Članak 14.

Hrvatsko podrijetlo robe dokazuje se potvrdom o podrijetlu robe.

Potvrdu o hrvatskom podrijetlu robe izdaje Hrvatska gospodarska komora (u daljnjem tekstu: Komora), na obrascu 1. koji se nalazi u prilogu ove Uredbe i njezin je sastavni dio.

Potvrda o podrijetlu robe iz stavka prvog ovog članka izdaje se temeljem pisanog zahtjeva pravne ili fizičke osobe (u daljnjem tekstu: podnositelja zahtjeva) na obrascu 2. koji se nalazi u prilogu ove Uredbe i njezin je sastavni dio. Uz zahtjev prilaže se izjava proizvođača robe da je roba proizvedena u Republici Hrvatskoj.

Podnositelj zahtjeva odgovoran je za točnost i vjerodostojnost podataka navedenih u zahtjevu, a ako Komora zatraži dodatne podatke i dokaze, radi utvrđivanja prava na stjecanje hrvatskog podrijetla robe, dužan je dostaviti te podatke, a po zahtjevu Komore omogućiti uvid i pregled proizvodnog postupka.

Potvrda o podrijetlu robe mora sadržavati serijski broj, koji služi njenoj identifikaciji.

Ako se u kraćem vremenskom razdoblju istovrsna roba izvozi učestalo, Komora može izdati povrdu o podrijetlu robe i bez izjave proizvođača robe, pod uvjetom da su ispunjeni propisani kriteriji za izdavanje potvrde o podrijetlu robe.

Članak 15.

Robom hrvatskog podrijetla smatra se roba koja ispunjava uvjete iz članka 4. i članka 5. ove Uredbe.

Članak 16.

Pravila o podrijetlu robe koja se primjenjuju u međusobnoj trgovini između Republike Hrvatske i zemlje s kojom je sklopljen ugovor o slobodnoj trgovini uređuju se sukladno sklopljenom ugovoru.

Na pravila o podrijetlu za robu iz zemalja na koje Republika Hrvatska na osnovi jednostrane odluke primjenjuje povlaštene carine, odgovarajuće se odnose pravila o podrijetlu utvrđena ovom Uredbom.

Članak 17.

Temeljem pisanog zahtjeva izvoznika, uvoznika ili druge osobe Carinska uprava daje obvezujuće mišljenje o podrijetlu robe, u roku koji ne može biti dulji od 150 dana od dana uredno podnesenog zahtjeva.

Zahtjev za davanjem obvezujućeg mišljenja iz stavka 1. ovog članka može se podnijeti prije nego što se određena roba uvozi, tijekom uvoza ili kada je roba uvezena.

Obvezujuće mišljenje važi tri godine od dana donošenja ako se bitno ne izmijene uvjeti i druge činjenice, uključivo i pravila o podrijetlu robe, u odnosu na uvjete koji su važili u vrijeme davanja obvezujućeg mišljenja. O prestanku važenja obvezujućeg mišljenja ili njegovoj izmjeni dostavit će se unaprijed obavijest posjedniku mišljenja.

Podnositelj zahtjeva za davanjem obvezujućeg mišljenja ima pravo žalbe glede utvrđenog podrijetla. Žalba se podnosi Središnjem uredu Carinske uprave. Odluka o žalbi s obrazloženjem dostavit će se žalitelju u pisanom obliku, s uputom o pravu pokretanja upravnog spora pred Upravnim sudom Republike Hrvatske. Žalitelj ne smije biti ni na koji način kažnjen zbog toga što je podnio žalbu.

Način i postupak izdavanja obvezujućeg mišljenja o podrijetlu robe uređuju se Carinskim zakonom i propisom donesenim temeljem toga Zakona.

Članak 18.

Tijela nadležna za izdavanje potvrda o podrijetlu robe ne smiju otkrivati podatke i informacije povjerljive naravi koje utvrde prilikom primjene pravila o podrijetlu robe, bez suglasnosti osobe na koju se ta pravila odnose ili nadležnog tijela državne uprave, osim iznimno u slučaju potrebe sudskog postupka.

Članak 19.

Ako se pri izvozu i uvozu robe od izvoznika ili uvoznika zahtijevaju druge potvrde, kao što su:

- potvrda o krajnjem korisniku,

- potvrda o izravnoj pošiljci,

- potvrda o višoj sili,

- potvrda o podrijetlu robe iz treće zemlje,

te potvrde izdaje, odnosno ovjerava Komora. Iznimno, potvrde o izravnoj pošiljci izdaje ulazna odnosno izlazna carinarnica.

Članak 20.

Izravnom pošiljkom sukladno ovoj Uredbi smatra se provoz robe preko teritorija Republike Hrvatske s pretovarom i privremenim uskladištenjem odnosno bez pretovara ili privremenog uskladištenja ako roba ne ostaje pod carinskim nadzorom i ako se ne stavlja u promet.

S robom iz stavka 1. ovog članka ne mogu se obavljati druge radnje osim istovara i utovara, sortiranja i slične radnje koje su nužne da bi se roba sačuvala od kvara ili oštećenja.

Nadležna carinarnica izdaje potvrdu o izravnoj pošiljci temeljem pisanog zahtjeva stranog uvoznika i uz predočenje prijevozne dokumentacije i podataka o pošiljatelju i primatelju robe, na obrascu koji propisuje Carinska uprava.

Članak 21.

Potvrde iz članka 17. ove Uredbe izdaju se temeljem pisanog zahtjeva uvoznika odnosno izvoznika, koji su dužni uz zahtjev priložiti sljedeće podatke:

- za potvrdu o krajnjem korisniku robe izjavu da će se roba koristiti za točno određenu svrhu na teritoriju Republike Hrvatske i da neće biti reeksportirana, te podatke o uvozniku, krajnjem korisniku robe, dobavljaču robe i robi koja se uvozi;

- za potvrdu o višoj sili pisanu potvrdu o »višoj sili«, koju izdaje nadležno tijelo lokalne samouprave na čijem području se dogodio slučaj više sile;

- za potvrdu o podrijetlu robe iz treće zemlje izvornu potvrdu o podrijetlu robe, koju je izdalo nadležno tijelo u zemlji podrijetla robe ili zemlji uvoza;

Komora će, po potrebi donijeti potanje upute o načinu izdavanja potvrda o podrijetlu robe i drugih potvrda iz članka 17. ove Uredbe te će propisati sadržaj potvrda koje prate robu pri izvozu i uvozu ako on nije propisan zakonom, ovom Uredbom ili međunarodnim ugovorom.

Članak 22.

Novčanom kaznom od 10.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, ako dade netočne podatke u pisanom zahtjevu, pisanoj izjavi, obrascu potvrde odnosno ispravi koja se ovjerava ili u dokumentaciji u svezi s izdavanjem - potvrde o podrijetlu robe ili ovjerene isprave iz članka 1. ove Uredbe, koji ne odgovaraju stvarnom stanju glede robe koja se izvozi ili uvozi.

Za radnje iz stavka 1. ovog članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna.

Članak 23.

Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba ako dade netočne podake u pisanom zahtjevu, pisanoj izjavi, obrascu potvrde odnosno ispravi koja se ovjerava ili u dokumentaciji u svezi s izdavanjem potvrde o podrijetlu robe ili ovjerene isprave iz članka 1. ove Uredbe, koji ne odgovaraju stvarnom stanju glede robe koja se izvozi ili uvozi.

Članak 24.

Prekršajni postupak iz članka 22. i članka 23. ove Uredbe vodi Carinska uprava.

Članak 25.

Na dan stupanja na snagu ove Uredbe prestaje važiti Uredba o izdavanju potvrda i ovjeri isprava koje prate robu pri izvozu ili uvozu (»Narodne novine«, broj 53/91).

Članak 26.

Ova Uredba stupa na snagu osam dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 310-01/99-01/03
Urbroj: 5030115-99-1
Zagreb, 24. lipnja 1999.

Predsjednik
mr. Zlatko Mateša, v. r.

HRVATSKOJ GOSPODARSKOJ KOMORI

Molimo da nam izdate uvjerenje o hrvatskom porijeklu robe u ............. primjeraka, i to u originalu ............... a u kopijama ............, koje smo popunili suglasno važećim propisima.

Uz ovaj zahtjev prilažemo i pismenu izjavu proizvođača da je odnosna roba hrvatskog porijekla.

Izjavljujemo da ćemo omogućiti vršenje provjere točnosti podataka navedenih u odgovarajućim rubrikama uvjerenja, kao i naknadnu provjeru točnosti tih podataka.

 ........................		 ...................................................................
(mjesto) (ime, prezime i funkcija ovlaštene osobe)

......................... (datum)

M. P. _____________________