64
Na temelju članka 88. Ustava Republike
Hrvatske, donosim
Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između
Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Bugarske o predaji i prihvatu osoba
kojih je boravak protuzakonit, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 8. svibnja
2003.
Broj: 01-081-03-1710/2
Zagreb, 13. svibnja 2003.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
Članak 1.
Potvrđuje se Ugovor između Vlade Republike
Hrvatske i Vlade Republike Bugarske o predaji i prihvatu osoba kojih je boravak
protuzakonit, potpisan u Zagrebu, 4. srpnja 2002., u izvorniku na hrvatskom,
bugarskom i engleskom jeziku.
Članak 2.
Tekst Ugovora iz članka 1. ovoga Zakona, u izvorniku
na hrvatskom jeziku glasi:
UGOVOR
izmeĐu VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE
REPUBLIKE BUGARSKE O PREDAJI I PRIHVATU OSOBA KOJIH JE BORAVAK PROTUZAKONIT
Vlada Republike Hrvatske i Vlada Republike
Bugarske (u daljnjem tekstu: ugovorne stranke), potaknute željom za razvijanjem
prijateljskih odnosa i za osiguranjem učinkovite primjene odredaba vlastitih
nacionalnih zakonodavstava o kretanju osoba, uz poštivanje njima predviđenih
prava i jamstava, nastojeći spriječiti nezakonite migracije, u duhu suradnje
i na temelju uzajamnosti, sporazumjele su se o sljedećem:
I. Poglavlje
PRIHVAT DRŽAVLJANA UGOVORNIH STRANAKA
Članak 1.
1. Svaka ugovorna stranka će, na pisani zahtjev
druge ugovorne stranke, prihvatiti na svoje državno područje, bez posebnih
formalnosti, svaku osobu koja ne ispunjava ili više ne ispunjava uvjete ulaska
ili boravka koji se primjenjuju na državnom području ugovorne stranke koja
zahtijeva prihvat, ukoliko je utvrđeno ili se pretpostavlja da ta osoba ima državljanstvo
ugovorne stranke od koje se zahtijeva prihvat. Isto se odnosi na osobe koje su
nakon ulaska na državno područje ugovorne stranke koja traži prihvat izgubile
državljanstvo ugovorne stranke od koje se traži prihvat ili su otpuštene iz državljanstva
na vlastiti zahtjev, a da nisu u postupku naturalizacije u ugovornoj stranci
koja traži prihvat.
2. Ukoliko se kasnijim provjerama dokaže da
prihvaćena osoba nije državljanin ugovorne stranke od koje se traži prihvat, te
ako se odredbe članka 4. i članka 5. ovoga Ugovora ne mogu primijeniti na tu
osobu, druga ugovorna stranka prihvatit će ponovno tu osobu bez odgode.
Članak 2.
1. Državljanstvo osobe koja se prihvaća utvrdit će
se na temelju sljedećih važećih javnih isprava:
a) Za Republiku
Hrvatsku:
– domovnice uz ispravu
kojom se utvrđuje identitet,
– osobne iskaznice,
– putne isprave izdane
od nadležnog tijela,
– vojne knjižice.
b) Za Republiku
Bugarsku:
– uvjerenja o državljanstvu
ili druge službene isprave koje sadrže osobne podatke izdane od nadležnog
tijela,
– osobne iskaznice,
– važeće putne isprave
izdane od nadležnog tijela,
– vojne knjižice.
2. Državljanstvo se može
pretpostaviti na temelju:
– isprava navedenih u
stavku 1. ovoga članka kojima je rok važenja istekao,
– isprava koje su
izdala nadležna tijela ugovorne stranke od koje se zahtijeva prihvat, a u
kojima je iskazan identitet dotične osobe (vozačka dozvola itd.),
– isprave izdane putem
nadležne diplomatske misije ili konzularnog ureda ugovorne stranke,
– iskaza dotične osobe
sadržanog u zapisniku upravnih ili sudskih tijela ugovorne stranke koja
zahtijeva prihvat,
– zapisnički zabilježenih iskaza vjerodostojnih
svjedoka.
Članak
3.
1. Ukoliko se državljanstvo pretpostavlja, a
isprave iz članka 2. stavka 2. ovoga Ugovora ne postoje ili su prijeporne, državljanstvo
se, na zahtjev ugovorne stranke koja zahtijeva prihvat, može utvrditi putem
nadležnih diplomatskih misija ili konzularnih ureda ugovorne stranke od koje se
zahtijeva prihvat, koja će saslušati dotičnu osobu. Osoba će biti saslušana bez
odgode, a najkasnije u roku od tri radna dana od zaprimanja zahtjeva. Saslušanje
organizira ugovorna stranka koja zahtijeva prihvat u dogovoru s nadležnim
diplomatskim misijama ili konzularnim uredima.
2. Kada se državljanstvo pretpostavlja na
temelju isprava iz članka 2. stavka 2. ovoga Ugovora ili se utvrdi u skladu sa
stavkom 1. ovoga članka, nadležna konzularna tijela ugovorne stranke od koje
se zahtijeva prihvat bez odgode će izdati isprave koje su potrebne za povrat
dotične osobe u državu čiji je državljanin.
II. Poglavlje
PRIHVAT
DRŽAVLJANA TREĆIH DRŽAVA ILI OSOBA BEZ DRŽAVLJANSTVA
Članak 4.
1. Svaka ugovorna stranka prihvatit će na pisani
zahtjev druge ugovorne stranke, bez formalnosti, državljanina treće države ili
osobu bez državljanstva koji ne ispunjava uvjete ulaska koji se primjenjuju na
državnom području ugovorne stranke koja zahtijeva prihvat, ukoliko se utvrdi
da je taj državljanin ušao na njezino državno područje nakon što je boravio ili
prešao preko državnog područja ugovorne stranke od koje se zahtijeva prihvat.
2. Svaka ugovorna
stranka će, na pisani zahtjev druge ugovorne stranke, prihvatiti bez
formalnosti državljanina treće države ili osobu bez državljanstva, koji ne
ispunjava ili više ne ispunjava uvjete ulaska ili boravka koji se primjenjuju
na državnom području ugovorne stranke koja zahtijeva prihvat, ukoliko taj državljanin
ima važeću vizu, koja nije tranzitna viza, ili dozvolu boravka bilo koje vrste,
koju je izdala ugovorna stranka od koje se zahtijeva prihvat. U slučajevima
kada su obje ugovorne stranke izdale vizu ili dozvolu boravka, odgovorna je ona
ugovorna stranka valjanost čije vize ili dozvole boravka istječe kasnije.
Članak
5.
Obveza prihvata određena člankom 4. ovoga
Ugovora ne postoji za:
(a) državljane trećih država koje imaju zajedničku
granicu s ugovornom strankom koja zahtijeva prihvat,
(b) državljane trećih država koji su nakon napuštanja
državnog područja ugovorne stranke od koje se zahtijeva prihvat ili nakon
ulaska na državno područje ugovorne stranke koja zahtijeva prihvat, dobili od
te ugovorne stranke vizu ili dozvolu boravka,
(c) državljane trećih
država koji borave više od šest mjeseci na državnom području ugovorne stranke
koja zahtijeva prihvat,
(d) državljane trećih
država kojima je ugovorna stranka koja zahtijeva prihvat priznala status
izbjeglice u skladu s Konvencijom o pravnom položaju izbjeglica, potpisanom u Ženevi
28. srpnja 1951., dopunjene Protokolom o pravnom položaju izbjeglica,
potpisanim u New Yorku 31. siječnja 1967., ili status osobe bez državljanstva u
skladu s Konvencijom o pravnom položaju osoba bez državljanstva, potpisanom u
New Yorku 28. rujna 1954,
(e) državljane trećih
država, za koje je dokazano da su nakon napuštanja državnog područja ugovorne
stranke od koje se zahtijeva prihvat, ušli na državno područje ugovorne stranke
koja zahtijeva prihvat, s državnog područja neke treće države, u koju ugovorna
stranka koja zahtijeva prihvat može vratiti te državljane na temelju ugovora o
predaji i prihvatu.
Članak 6.
Ugovorna stranka koja
zahtijeva prihvat, primit će natrag osobe za koje ugovorna stranka od koje se
zahtijeva prihvat naknadno provjerom utvrdi da u trenutku napuštanja državnog
područja ugovorne stranke koja zahtijeva prihvat nisu ispunjavale uvjete iz članka
4. i 5. ovoga Ugovora.
Članak 7.
Zahtjev za prihvat državljanina
treće države ili osobe bez državljanstva mora sadržavati osobne podatke te
osobe (ime, prezime, dodatna imena, nadimci ili pseudonimi, datum i mjesto rođenja,
spol), njeno sadašnje ili bilo koje prijašnje državljanstvo, podatke o
ispravama koje posjeduje (vrsta, broj, datum izdavanja, tijelo koje je ispravu
izdalo, mjesto izdavanja, rok važenja itd.), podatke o njenom boravku na državnom
području ugovorne stranke od koje se zahtijeva prihvat te podatke o okolnostima
protuzakonitog ulaska te osobe na državno područje ugovorne stranke koja
zahtijeva prihvat.
III. Poglavlje
ROKOVI
Članak 8.
1. Ugovorna stranka od koje se zahtijeva prihvat
odgovorit će na njoj upućene zahtjeve za prihvat bez odgode, a u svakom slučaju
unutar najviše petnaest (15) dana od zaprimanja zahtjeva.
2. Ugovorna stranka od
koje se zahtijeva prihvat preuzet će bez odgode osobe kojih je prihvat odobren,
a u svakom slučaju unutar najviše petnaest (15) dana. Taj se rok, na zahtjev
ugovorne stranke koja zahtijeva prihvat, može i produžiti za vrijeme potrebno
za rješavanje pravnih ili praktičnih zapreka.
Članak 9.
Zahtjev za prihvat
osobe mora biti podnesen u roku od najviše mjesec dana nakon što je ugovorna
stranka utvrdila protuzakonit ulazak ili boravak tog državljanina treće države
na svom državnom području, ali nikako kasnije od roka iz članka 5. (c).
IV. Poglavlje
TRANZIT
Članak 10.
1. Ugovorna stranka dopustit će, na pisani
zahtjev druge ugovorne stranke, tranzit preko svog državnog područja za državljane
treće države ili osoba bez državljanstva koje se udaljavaju s državnog područja
ugovorne stranke koja podnosi zahtjev za tranzit.
2. Bez obzira na ikakvo
izdano odobrenje, ugovorna stranka koja traži tranzit snosit će svu odgovornost
za tranzit stranca u zemlju njegovog krajnjeg odredišta i ponovno će prihvatiti
stranca ako njegov ulazak u treću državu nije dopušten ili se iz nekog razloga
njegovo daljnje putovanje ne može provesti.
3. Ugovorna stranka
koja je podnijela zahtjev za tranzit jamči drugoj ugovornoj stranci da državljanin
treće države ili osoba bez državljanstva, kojem je odobren tranzit, posjeduje
sve potrebne dokumente.
4. Ugovorna stranka
koja traži tranzit mora obavijestiti ugovornu stranku od koje se traži tranzit
o tome je li potrebno osigurati pratnju za osobu koja se udaljava. U tom slučaju,
ugovorna stranka od koje se traži tranzit može:
– odlučiti hoće li
osigurati vlastitu pratnju,
– osigurati pratnju u
suradnji s ugovornom strankom koja traži tranzit.
5. Ukoliko se prelazak
uz pratnju provodi uslugom zračnog prijevoznika ugovorne stranke koja traži
tranzit, pratnju će osigurati ta ugovorna stranka, ne napuštajući međunarodnu
zonu zračne luke ugovorne stranke od koje se traži tranzit.
6. Kada se prelazak uz
pratnju provodi uslugom zračnog prijevoznika ugovorne stranke od koje se traži
tranzit, pratnju će osigurati ta ugovorna stranka.
Članak 11.
Zahtjev za tranzit mora sadržavati osobne
podatke i podatke o državljanstvu osobe koja se udaljava, datum tranzita, sat i
mjesto ulaska na državno područje ugovorne stranke od koje se traži tranzit,
sat i mjesto odlaska s državnog područja ugovorne stranke od koje se traži
tranzit u državu odredišta, druge podatke vezane za tranzit, jamstvo da će dotična
osoba biti primljena u državu odredišta, te podatke o osobama u službenoj
pratnji.
Članak 12.
Tranzit u svrhe udaljavanja može se odbiti ako
je državljanin treće države ili osoba bez državljanstva:
– izložena opasnosti progona u zemlji krajnjeg
odredišta i/ili u bilo kojoj drugoj zemlji kasnijeg tranzita zbog njegove rase,
vjeroispovijesti, nacionalnosti, političkih uvjerenja ili pripadnosti određenoj
društvenoj skupini,
– predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti,
javnom poretku ili javnom zdravlju ugovorne stranke od koje se traži tranzit.
V.
Poglavlje
ZAŠTITA
PODATAKA
Članak 13.
Osobni podaci će se koristiti isključivo u cilju
provedbe ovog Ugovora, a njihova će se zaštita osigurati sukladno nacionalnim
zakonodavstvima ugovornih stranaka. Osobito, svaka ugovorna stranka preuzima na
sebe da će:
(a) koristiti sve podatke primljene prema ovom
Ugovoru samo u svrhu za koju su zatraženi,
(b) držati u tajnosti sve takve podatke proslijeđene
ugovornoj stranci kojoj je podnesen zahtjev, te da ih neće otkriti trećoj
stranci, osim kada je njihovo otkrivanje odobreno od strane ugovorne stranke
koja upućuje zahtjev,
(c) čuvati takve podatke od slučajnog gubitka,
nedopuštenog pristupa, mijenjanja ili otkrivanja,
(d) uništiti takve podatke sukladno uvjetima
navedenim od strane ugovorne stranke koja podnosi zahtjev te, ukoliko nema
takvih uvjeta, čim podaci više nisu potrebni za svrhu za koju su proslijeđeni.
VI. Poglavlje
TROŠKOVI
Članak 14.
1. Troškove vraćanja osoba koje se prihvaćaju
sukladno člancima 1. i 4. ovoga Ugovora snosi ugovorna stranka koja zahtijeva
prihvat i to do granice ugovorne stranke od koje se zahtijeva prihvat.
2. Troškove prijevoza i preprate do granice države
odredišta i troškove eventualnog povratka, u skladu s člankom 10. ovoga
Ugovora, snosi ugovorna stranka koja podnosi zahtjev za tranzit.
VII. Poglavlje
OPĆE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 15.
Nakon stupanja na snagu ovoga Ugovora,
Ministarstva unutarnjih poslova ugovornih stranaka sklopit će Protokol za
njegovu provedbu.
Članak 16.
Odredbe ovoga Ugovora
ne utječu ni na kakve obveze koje za ugovorne stranke proizlaze iz drugih međunarodnih
ugovora.
Članak 17.
1. Ovaj Ugovor stupa na
snagu trideset (30) dana od dana primitka zadnje pisane obavijesti,
diplomatskim putem, da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni unutarnjim
zakonodavstvom ugovornih stranaka za stupanje na snagu ovog Ugovora.
2. Svaka ugovorna
stranka može privremeno suspendirati primjenu ovoga Ugovora, uz iznimku članka
1. ovoga Ugovora, iz razloga zaštite nacionalne sigurnosti, javnog poretka ili
zdravlja građana, pisanom obaviješću upućenom drugoj ugovornoj stranci
diplomatskim putem. Suspenzija proizvodi učinak od dana kada druga ugovorna
stranka primi takvu obavijest.
3. Ovaj se Ugovor
sklapa na neodređeno vrijeme. Svaka ugovorna stranka može u svako doba otkazati
ovaj Ugovor pisanom obaviješću upućenom drugoj ugovornoj stranci diplomatskim
putem. U tom slučaju Ugovor prestaje trideset (30) dana od dana primitka
obavijesti od druge ugovorne stranke.
Sastavljeno
u Zagrebu dana 4. srpnja 2002. u dva izvornika, svaki na hrvatskom, bugarskom i
engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni. U slučaju
razlika u tumačenju, mjerodavan je engleski tekst.
Za Vladu Za Vladu
Republike
Hrvatske Republike Bugarske
dr. sc. Vesna Cvjetković-Kurelec,
v. r. Ivan Petkov, v.
r.
zamjenica
ministra zamjenik ministra
vanjskih poslova vanjskih poslova
Članak 3.
Provedba ovoga Zakona u djelokrugu je
Ministarstva unutarnjih poslova.
Članak 4.
Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, Ugovor iz
članka 1. ovoga Zakona, nije na snazi, te će se podaci o njegovom stupanju na
snagu objaviti sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju
međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, br. 28/96).
Članak 5.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana
objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 212-04/03-01/03
Zagreb, 8. svibnja 2003.
HRVATSKI
SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.