HRVATSKI SABOR

 

64

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, do­nosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE BUGARSKE O PREDAJI I PRIHVATU OSOBA KOJIH JE BORAVAK PROTUZAKONIT

Proglašavam Zakon o potvrđiva­nju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Bugarske o predaji i prihvatu osoba kojih je boravak protuzakonit, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 8. svib­nja 2003.

Broj: 01-081-03-1710/2
Zagreb, 13. svib­nja 2003.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE BUGARSKE O PREDAJI I PRIHVATU OSOBA KOJIH JE BORAVAK PROTUZAKONIT

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Bugarske o predaji i prihvatu osoba kojih je boravak protuzakonit, potpisan u Zagrebu, 4. srpnja 2002., u izvorniku na hrvatskom, bugarskom i engleskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora iz članka 1. ovoga Zakona, u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR
izmeĐu VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE BUGARSKE O PREDAJI I PRIHVATU OSOBA KOJIH JE BORAVAK PROTUZAKONIT

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Republike Bugarske (u daljnjem tekstu: ugovorne stranke), potaknute željom za razvi­janjem prijateljskih odnosa i za osiguranjem učinkovite primjene odredaba vlastitih nacionalnih zakonodavstava o kretanju osoba, uz poštivanje njima predviđenih prava i jamstava, nastojeći spri­je­čiti nezakonite migracije, u duhu suradnje i na temelju uzajamnosti, sporazumjele su se o sljedećem:

I. Poglavlje

PRIHVAT DRŽAVLJANA UGOVORNIH STRANAKA

Članak 1.

1. Svaka ugovorna stranka će, na pisani zahtjev druge ugovorne stranke, prihvatiti na svoje državno područje, bez posebnih formalnosti, svaku osobu koja ne ispunjava ili više ne ispunjava uvjete ulaska ili boravka koji se primjenjuju na državnom području ugovorne stranke koja zahtijeva prihvat, ukoliko je utvrđeno ili se pretpostavlja da ta osoba ima državljanstvo ugovorne stranke od koje se zahtijeva prihvat. Isto se odnosi na osobe koje su nakon ulaska na državno područje ugovorne stranke koja traži prihvat izgubile državljanstvo ugovorne stranke od koje se traži prihvat ili su otpuštene iz državljanstva na vlastiti zahtjev, a da nisu u postupku naturalizacije u ugovornoj stranci koja traži prihvat.

2. Ukoliko se kasnijim provjerama dokaže da prihvaćena osoba nije državljanin ugovorne stranke od koje se traži prihvat, te ako se odredbe članka 4. i članka 5. ovoga Ugovora ne mogu primijeniti na tu osobu, druga ugovorna stranka prihvatit će ponovno tu osobu bez odgode.

Članak 2.

1. Državljanstvo osobe koja se prihvaća utvrdit će se na temelju sljedećih važećih javnih isprava:

a) Za Republiku Hrvatsku:

– domovnice uz ispravu kojom se utvrđuje identitet,

– osobne iskaznice,

– putne isprave izdane od nadležnog tijela,

– vojne knjižice.

b) Za Republiku Bugarsku:

– uvjerenja o državljanstvu ili druge službene isprave koje sadrže osobne podatke izdane od nadležnog tijela,

– osobne iskaznice,

– važeće putne isprave izdane od nadležnog tijela,

– vojne knjižice.

2. Državljanstvo se može pretpostaviti na temelju:

– isprava navedenih u stavku 1. ovoga članka kojima je rok važenja istekao,

– isprava koje su izdala nadležna tijela ugovorne stranke od koje se zahtijeva prihvat, a u kojima je iskazan identitet dotične osobe (vozačka dozvola itd.),

– isprave izdane putem nadležne diplomatske misije ili konzularnog ureda ugovorne stranke,

– iskaza dotične osobe sadržanog u zapisniku upravnih ili sud­skih tijela ugovorne stranke koja zahtijeva prihvat,

– zapisnički zabilježenih iskaza vjerodostojnih svjedoka.

Članak 3.

1. Ukoliko se državljanstvo pretpostavlja, a isprave iz članka 2. stavka 2. ovoga Ugovora ne postoje ili su prijeporne, državljanstvo se, na zahtjev ugovorne stranke koja zahtijeva prihvat, može utvrditi putem nadležnih diplomatskih misija ili konzularnih ureda ugovorne stranke od koje se zahtijeva prihvat, koja će saslušati dotičnu osobu. Osoba će biti saslušana bez odgode, a najkasnije u roku od tri radna dana od zaprimanja zahtjeva. Saslušanje organizira ugovorna stranka koja zahtijeva prihvat u dogovoru s nadležnim diplomatskim misijama ili konzularnim uredima.

2. Kada se državljanstvo pretpostavlja na temelju isprava iz članka 2. stavka 2. ovoga Ugovora ili se utvrdi u skladu sa stav­kom 1. ovoga članka, nadležna konzularna tijela ugovorne stranke od koje se zahtijeva prihvat bez odgode će izdati isprave koje su potrebne za povrat dotične osobe u državu čiji je državljanin.

II. Poglavlje

PRIHVAT DRŽAVLJANA TREĆIH DRŽAVA ILI OSOBA BEZ DRŽAVLJANSTVA

Članak 4.

1. Svaka ugovorna stranka prihvatit će na pisani zahtjev druge ugovorne stranke, bez formalnosti, državljanina treće države ili osobu bez državljanstva koji ne ispunjava uvjete ulaska koji se primjenjuju na državnom području ugovorne stranke koja zahti­jeva prihvat, ukoliko se utvrdi da je taj državljanin ušao na njezino državno područje nakon što je boravio ili prešao preko državnog područja ugovorne stranke od koje se zahtijeva prihvat.

2. Svaka ugovorna stranka će, na pisani zahtjev druge ugovorne stranke, prihvatiti bez formalnosti državljanina treće države ili osobu bez državljanstva, koji ne ispunjava ili više ne ispunjava uvjete ulaska ili boravka koji se primjenjuju na državnom području ugovorne stranke koja zahtijeva prihvat, ukoliko taj državljanin ima važeću vizu, koja nije tranzitna viza, ili dozvolu boravka bilo koje vrste, koju je izdala ugovorna stranka od koje se zahtijeva prihvat. U slučajevima kada su obje ugovorne stranke izdale vizu ili dozvolu boravka, odgovorna je ona ugovorna stranka valjanost čije vize ili dozvole boravka istječe kasnije.

Članak 5.

Obveza prihvata određena člankom 4. ovoga Ugovora ne postoji za:

(a) državljane trećih država koje imaju zajedničku granicu s ugovornom strankom koja zahtijeva prihvat,

(b) državljane trećih država koji su nakon napuštanja državnog područja ugovorne stranke od koje se zahtijeva prihvat ili nakon ulaska na državno područje ugovorne stranke koja zahtijeva prihvat, dobili od te ugovorne stranke vizu ili dozvolu boravka,

(c) državljane trećih država koji borave više od šest mjeseci na državnom području ugovorne stranke koja zahtijeva prihvat,

(d) državljane trećih država kojima je ugovorna stranka koja zahtijeva prihvat priznala status izbjeglice u skladu s Konvencijom o pravnom položaju izbjeglica, potpisanom u Ženevi 28. srpnja 1951., dopunjene Protokolom o pravnom položaju izbjeglica, potpisanim u New Yorku 31. siječnja 1967., ili status osobe bez državljanstva u skladu s Konvencijom o pravnom položaju osoba bez državljanstva, potpisanom u New Yorku 28. rujna 1954,

(e) državljane trećih država, za koje je dokazano da su nakon napuštanja državnog područja ugovorne stranke od koje se zahtijeva prihvat, ušli na državno područje ugovorne stranke koja zahtijeva prihvat, s državnog područja neke treće države, u koju ugovorna stranka koja zahtijeva prihvat može vratiti te državljane na temelju ugovora o predaji i prihvatu.

Članak 6.

Ugovorna stranka koja zahtijeva prihvat, primit će natrag osobe za koje ugovorna stranka od koje se zahtijeva prihvat naknadno provjerom utvrdi da u trenutku napuštanja državnog područja ugovorne stranke koja zahtijeva prihvat nisu ispunjavale uvjete iz članka 4. i 5. ovoga Ugovora.

Članak 7.

Zahtjev za prihvat državljanina treće države ili osobe bez državljanstva mora sadržavati osobne podatke te osobe (ime, prezime, dodatna imena, nadimci ili pseudonimi, datum i mjesto rođenja, spol), njeno sadašnje ili bilo koje prijašnje državljanstvo, podatke o ispravama koje posjeduje (vrsta, broj, datum izdavanja, tijelo koje je ispravu izdalo, mjesto izdavanja, rok važenja itd.), podatke o njenom boravku na državnom području ugovorne stranke od koje se zahtijeva prihvat te podatke o okolnostima protuzakonitog ulaska te osobe na državno područje ugovorne stranke koja zahtijeva prihvat.

III. Poglavlje

ROKOVI

Članak 8.

1. Ugovorna stranka od koje se zahtijeva prihvat odgovorit će na njoj upućene zahtjeve za prihvat bez odgode, a u svakom slučaju unutar najviše petnaest (15) dana od zaprimanja zahtjeva.

2. Ugovorna stranka od koje se zahtijeva prihvat preuzet će bez odgode osobe kojih je prihvat odobren, a u svakom slučaju unutar najviše petnaest (15) dana. Taj se rok, na zahtjev ugovorne stranke koja zahtijeva prihvat, može i produžiti za vrijeme potrebno za rješavanje pravnih ili praktičnih zapreka.

Članak 9.

Zahtjev za prihvat osobe mora biti podnesen u roku od najviše mjesec dana nakon što je ugovorna stranka utvrdila protuzakonit ulazak ili boravak tog državljanina treće države na svom državnom području, ali nikako kasnije od roka iz članka 5. (c).

IV. Poglavlje

TRANZIT

Članak 10.

1. Ugovorna stranka dopustit će, na pisani zahtjev druge ugovorne stranke, tranzit preko svog državnog područja za državljane treće države ili osoba bez državljanstva koje se udaljavaju s državnog područja ugovorne stranke koja podnosi zahtjev za tranzit.

2. Bez obzira na ikakvo izdano odobrenje, ugovorna stranka koja traži tranzit snosit će svu odgovornost za tranzit stranca u zemlju njegovog krajnjeg odredišta i ponovno će prihvatiti stranca ako njegov ulazak u treću državu nije dopušten ili se iz nekog razloga njegovo daljnje putovanje ne može provesti.

3. Ugovorna stranka koja je podnijela zahtjev za tranzit jamči drugoj ugovornoj stranci da državljanin treće države ili osoba bez državljanstva, kojem je odobren tranzit, posjeduje sve potrebne dokumente.

4. Ugovorna stranka koja traži tranzit mora obavijestiti ugovornu stranku od koje se traži tranzit o tome je li potrebno osigurati pratnju za osobu koja se udaljava. U tom slučaju, ugovorna stranka od koje se traži tranzit može:

– odlučiti hoće li osigurati vlastitu pratnju,

– osigurati pratnju u suradnji s ugovornom strankom koja traži tranzit.

5. Ukoliko se prelazak uz pratnju provodi uslugom zračnog prijevoznika ugovorne stranke koja traži tranzit, pratnju će osigurati ta ugovorna stranka, ne napuštajući međunarodnu zonu zračne luke ugovorne stranke od koje se traži tranzit.

6. Kada se prelazak uz pratnju provodi uslugom zračnog prijevoznika ugovorne stranke od koje se traži tranzit, pratnju će osigurati ta ugovorna stranka.

Članak 11.

Zahtjev za tranzit mora sadržavati osobne podatke i podatke o državljanstvu osobe koja se udaljava, datum tranzita, sat i mjesto ulaska na državno područje ugovorne stranke od koje se traži tranzit, sat i mjesto odlaska s državnog područja ugovorne stranke od koje se traži tranzit u državu odredišta, druge podatke vezane za tranzit, jamstvo da će dotična osoba biti primljena u državu odredišta, te podatke o osobama u službenoj pratnji.

Članak 12.

Tranzit u svrhe udaljavanja može se odbiti ako je državljanin treće države ili osoba bez državljanstva:

– izložena opasnosti progona u zemlji krajnjeg odredišta i/ili u bilo kojoj drugoj zemlji kasnijeg tranzita zbog njegove rase, vjeroispovijesti, nacionalnosti, političkih uvjerenja ili pripadnosti određenoj društvenoj skupini,

– predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti, javnom poretku ili javnom zdravlju ugovorne stranke od koje se traži tranzit.

V. Poglavlje

ZAŠTITA PODATAKA

Članak 13.

Osobni podaci će se koristiti isključivo u cilju provedbe ovog Ugovora, a njihova će se zaštita osigurati sukladno nacionalnim zakonodavstvima ugovornih stranaka. Osobito, svaka ugovorna stranka preuzima na sebe da će:

(a) koristiti sve podatke primljene prema ovom Ugovoru samo u svrhu za koju su zatraženi,

(b) držati u tajnosti sve takve podatke proslijeđene ugovornoj stranci kojoj je podnesen zahtjev, te da ih neće otkriti trećoj stranci, osim kada je njihovo otkrivanje odobreno od strane ugovorne stranke koja upućuje zahtjev,

(c) čuvati takve podatke od slučajnog gubitka, nedopuštenog pristupa, mijenjanja ili otkrivanja,

(d) uništiti takve podatke sukladno uvjetima navedenim od strane ugovorne stranke koja podnosi zahtjev te, ukoliko nema takvih uvjeta, čim podaci više nisu potrebni za svrhu za koju su proslijeđeni.

VI. Poglavlje

TROŠKOVI

Članak 14.

1. Troškove vraćanja osoba koje se prihvaćaju sukladno člancima 1. i 4. ovoga Ugovora snosi ugovorna stranka koja zahtijeva prihvat i to do granice ugovorne stranke od koje se zahtijeva prihvat.

2. Troškove prijevoza i preprate do granice države odredišta i troškove eventualnog povratka, u skladu s člankom 10. ovoga Ugovora, snosi ugovorna stranka koja podnosi zahtjev za tranzit.

VII. Poglavlje

OPĆE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 15.

Nakon stupanja na snagu ovoga Ugovora, Ministarstva unutarnjih poslova ugovornih stranaka sklopit će Protokol za njegovu provedbu.

Članak 16.

Odredbe ovoga Ugovora ne utječu ni na kakve obveze koje za ugovorne stranke proizlaze iz drugih međunarodnih ugovora.

Članak 17.

1. Ovaj Ugovor stupa na snagu trideset (30) dana od dana primitka zadnje pisane obavijesti, diplomatskim putem, da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni unutarnjim zakonodavstvom ugovornih stranaka za stupanje na snagu ovog Ugovora.

2. Svaka ugovorna stranka može privremeno suspendirati primjenu ovoga Ugovora, uz iznimku članka 1. ovoga Ugovora, iz razloga zaštite nacionalne sigurnosti, javnog poretka ili zdravlja građana, pisanom obaviješću upućenom drugoj ugovornoj stranci diplomatskim putem. Suspenzija proizvodi učinak od dana kada druga ugovorna stranka primi takvu obavijest.

3. Ovaj se Ugovor sklapa na neodređeno vrijeme. Svaka ugovorna stranka može u svako doba otkazati ovaj Ugovor pisanom obaviješću upućenom drugoj ugovornoj stranci diplomatskim putem. U tom slučaju Ugovor prestaje trideset (30) dana od dana primitka obavijesti od druge ugovorne stranke.

Sastavljeno u Zagrebu dana 4. srpnja 2002. u dva izvornika, svaki na hrvatskom, bugarskom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni. U slučaju razlika u tumačenju, mjerodavan je engleski tekst.

Za Vladu      Za Vladu

Republike Hrvatske   Republike Bugarske

dr. sc. Vesna Cvjetković-Kurelec, v. r. Ivan Petkov, v. r.

zamjenica ministra           zamjenik ministra
vanjskih poslova vanjskih poslova

Članak 3.

Provedba ovoga Zakona u djelokrugu je Ministarstva unutarnjih poslova.

Članak 4.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, Ugovor iz članka 1. ovoga Zakona, nije na snazi, te će se podaci o njegovom stupanju na snagu objaviti sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, br. 28/96).

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 212-04/03-01/03
Zagreb, 8. svibnja 2003.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.